ARHIVA SLIJEDECI PROJEKT > < PRETHODNI PROJEKT SVI PROJEKTI

Poslovna zgrada u sklopu ugostiteljskog kompleksa Franja u Rakovom Potoku

SKROZ / projektni tim:

Margita Grubiša, Marin Jelčić, Daniela Škarica, Ivana Žalac

Suradnik: Breza Bernardić Paić

AUTORI FOTOGRAFIJA: Bosnić+Dorotić

FRANJA obrt za ugostiteljstvo, proizvodnju, poljoprivredu i trgovinu ,vl. Željko Franja

poslovna građevina

realizacija

2017-2018

Rakov Potok

401 m2

*** Projekt je 2019. u Meksiku osvojio MEĐUNARODNU GRADITELJSKU NAGRADU CEMEX (treće mjesto u kategoriji javnih i poslovnih građevina) u konkurenciji više od 400 projekata iz čitavog svijeta! ***

Mjesto Rakov Potok je ruralna sredina s vrlo malo preostalih tradicijskih elemenata samoborskog kraja, pomalo narušena stihijskim razvojem zgrada malih obrta i generičkih obiteljskih kuća.
Ova višenamjenska zgrada proizvodno-ugostiteljske namjene sastavni je dio postojećeg kompleksa građevina – stanovanja, mikro hotela, restorana, vrtića, parka za evente – a sve u sklopu obiteljskog obrta i OPG-a Franja. Građevina prati suvremene višestruke potrebe ugostiteljskog OPG-a te osigurava prostor nizu različitih funkcija, a pritom upotpunjuje potrebe za društvenim prostorom naselja Rakov Potok. Često je u svakodnevnoj, cjelodnevnoj funkciji, a namjene joj se ne preklapaju, već organizirano nižu tijekom dana. U ugostiteljskom aspektu (vjenčanja, domjenci/eventi, prezentacije proizvoda OPG-a) zgrada čini cjelinu s postojećim Hotelom Priča i Parkom Želja te se u toj funkciji koristi krajem tjedna, dok je u radnom dijelu tjedna fokus na proizvodnoj namjeni, a u popodnevnim satima na društvenim aktivnostima.

Ključna postavka samog koncepta oblikovanja nove zgrade nadovezuje se na temu rekonstruiranog kompleksa građevina: nastojanje da se bez mimikrije suvremeno reinterpretira tradicijska arhitektura, čime nova arhitektonska cjelina ne samo da se uklapa već i dodatno afirmira izgubljene tradicijske oblike i materijale. S druge strane, oblikovanje zgrade na konkretnoj poziciji je i namjenom i mogućnostima lokacije bilo značajno otežano. Lokacija između ceste, postojeće izgradnje, parka i potoka te blizina visokonaponskog dalekovoda uvjetovale su ograničenu površinu izgradnje izvan zaštitnih koridora, a na odmjerenim udaljenostima od postojećih objekata.

Na rubu naselja, uz lagani zavoj prometnice, pojavnost ove zgrade dočekuje prolaznika, čime ona neminovno postaje i licem samog mjesta, što joj dodatno daje na važnosti, uz svojevrsnu odgovornost prezentiranja mjesta. Samim pozicioniranjem građevine nastojalo se učiniti što manje štete na dosad uređenom području naselja, posebice parka, te se glavnina zgrade smješta na zonu nekadašnjeg parkinga (koji je za mjerilo naselja bio i predimenzioniran), navodeći kretanje prema parku. I gabariti zgrade prilagođavaju se mjerilu naselja na način da se unatoč potrebi za velikom halom novi volumen oblikuje kompleksno, odražavajući dojam manje zgrade (komunicirajući i pitomost, stabilnost, domaći duh), negirajući sugestivnost poslovne namjene, a interno ostvarujući potrebnu cjelovitost prostora. Zgrada tako postaje svojevrsni parkovni paviljon koji istovremeno čini barijeru i lice prema prometnici te osigurava introvertniji, zaštićeniji i intimniji boravak u parku (pristup parku integriran je u građevinu formiranjem rubnog natkrivenog prolaza, fokusirajući pristup korisnika prema glavnoj točki događanja u parku te dodatno intenzivirajući doživljaj otvorenog prostora nakon prolaska kroz kontrastno suženi prolaz).

Spajanje funkcije, tj. potrebe za velikim centralnim slobodnim prostorom i manje izdužene forme tipične tradicionalne ruralne izgradnje rezultiralo je rastvaranjem arhetipskog volumena u kompaktni slobodni višenamjenski prostor. Objekt je pozamašnih gabarita za ruralno mjerilo mjesta, stoga je volumen prividno razbijen na manje elemente. U vanjskom dojmu to je „sudar“ i spoj dvaju arhetipskih izduženih volumena strmog kosog dvostrešnog krova, koji dodatno sasječeni regulacijskim pravcima postižu neočekivanu formu. Odmakom od klasičnog izduženog pravokutnog tlocrta postigla se potrebna širina i preglednost unutrašnjeg prostora, dok su dinamika krovova i visina doprinijele njegovoj reprezentativnosti.

Krovne plohe preuzele su ambicioznije raspone kako bi se broj stupova u unutrašnjem prostoru sveo na minimum i time osigurao fleksibilniji prostor. Kao osnovni materijal za premošćivanje iznimnih raspona korišten je beton, dostupan i ekonomičan, koji je istovremeno zadovoljio zahtjeve za zvučnom izolacijom. Prilično iskrena i gruba pojavnost ovog materijala u interijeru koristi se kao protuteža uobičajenoj scenografiji najčešćih događanja (domjenci, vjenčanja i sl.) te se interijer svaki put iznova „dovršava“ kroz privremeni dekor i nove kulise primjerene događaju.

Vanjski dojam definiran je transformacijom tradicijskih nagiba krova i pravokutnih gabarita u cjelovitost krova, bočnih fasada i podesta/parapeta putem limenog omotača središnjeg „mekog“ volumena. Ovaj je omotač čitljiv i na rekonstruiranim zgradama kompleksa te čini oblikovnu poveznicu mikrourbanističke cjeline. Drvene obloge i staklene stijene označavaju „mekano tkivo“ predstavljeno kroz glavne fasade koje komuniciraju s korisnikom.

Ne naslućujući cjelovitost unutrašnjosti, zgradi se prilazi kroz natkriveni prolaz prema parku, prolazi kroz niži prostor ispod galerije te se postupno doživljava prostor dvorane u cjelini. Iz dvorane se pogled ponovno usmjerava ka parku preko staklenih stijena u punoj visini prostora. Zgrada je pretežno jednoprostorna, pune visine do krovnih ploča, s galerijom u višem, dvoetažnom dijelu. Prateći sadržaji smješteni su bočno na galerijskim prostorima smanjene visine te ispod galerije. Centralni prostor svoju reprezentativnost postiže upravo većom visinom i dinamikom krovnih ploha. Boravak na galeriji pruža otvoren pogled prema parku i centralnom prostoru, stvarajući osjećaj preglednosti, ali i blage izoliranosti od glavnih točaka događanja.

Neočekivana cjelovitost unutrašnjeg monolitnog prostora kristalične forme u betonu odiše asketskom reprezentativnošću, uz istovremenu kadriranu otvorenost i prostranost. Slobodna organizacija, cjelovitost i fleksibilnost prostora višenamjenske dvorane te dinamična forma krova omogućene su upotrebom monolitne armiranobetonske konstrukcije iznimnih raspona, bez greda, s minimalnim brojem stupova, što je kroz ekspresivnost osnovnog materijala u konačnici izazvalo i poseban doživljaj reprezentativnosti prostora.